Preskoči na sadržaj

Glaserova metoda prema DIN 4108-3: što izračunava i gdje prestaje

6 min čitanja

Glaserova metoda odgovara na točno jedno pitanje: pada li uz zadane zimske uvjete zbog difuzije vodene pare kondenzat u građevnom dijelu i može li se ljeti ponovno osušiti? To je ključni dio računskog postupka dokazivanja iz DIN 4108-3 o zaštiti od vlage. Tko čita rezultat, trebao bi znati što ulazi u izračun, a što ne.

Dva godišnja doba, čvrsti rubni uvjeti

Računa se stacionarno, dakle sa stalnim uvjetima kroz cijelo razdoblje. Razdoblje kondenzacije traje 90 dana od prosinca do veljače, razdoblje isparavanja 90 dana od lipnja do kolovoza. Za ljeto nisu zadane vanjske temperature, samo tlakovi pare.

Razdoblje Vani Unutra
Razdoblje kondenzacije (prosinac do veljača) −5 °C, 80 % relativne vlažnosti, 321 Pa 20 °C, 50 % relativne vlažnosti, 1.168 Pa
Razdoblje isparavanja (lipanj do kolovoz) Tlak pare 1.200 Pa Tlak pare 1.200 Pa; u ravninama kondenzacije vanjskih zidova tlak zasićenja 1.700 Pa

Vrijednosti iz tablice BauNetz Wissen navodi kao normativne rubne uvjete; stranica ne navodi izdanje. Da se takve vrijednosti mijenjaju između izdanja norme, pokazuje pogled unatrag: Fraunhofer IBP opisao je 1999. za tada važeću normu još −10 °C vanjske temperature kroz 60 dana. Danas DIN 4108-3 postoji u izdanju 2024-03, koje prema DIN Media zamjenjuje izdanje 2018-10. Kod dokaza vrijede vrijednosti izdanja dogovorenog u projektu.

Iz slojeva konstrukcije određuju se od unutra prema van temperature, a iz njih tlak zasićenja. On se uspoređuje s tijekom stvarnog tlaka pare. Norma ovisno o položaju dviju krivulja razlikuje četiri slučaja, od izostanka kondenzata do pada kondenzata u cijelom području.

Rezultat je bilanca. Prvo se utvrđuje pada li kondenzat, u kojem sloju i u kojoj količini; zatim se ljetna količina isparavanja stavlja nasuprot. Provjerava se može li se unesen kondenzat u razdoblju isparavanja ponovno posve osušiti i koliko rezerve sušenja ostaje u odnosu na neplanirano unesenu vlagu.

Uloga sd-vrijednosti

sd-vrijednost je umnožak debljine sloja u metrima i faktora otpora difuziji μ materijala; opisuje koliko se sloj opire isparavanju vode. Kod višeslojnih građevnih dijelova određuje se po slojevima i zbraja. Time određuje gdje u presjeku pada tlak pare i dodiruju li se krivulja tlaka pare i krivulja zasićenja. Za ravne krovove od drva BauNetz Wissen formulira pravilo da u slijedu slojeva folija ili traka sd-vrijednosti moraju opadati od unutra prema van.

Za praksu iz toga slijedi: sloj s visokom sd-vrijednošću na vanjskoj strani ljeti usporava povratno sušenje, a na unutarnjoj usporava unos pare zimi. Kako proizvođač premaza navodi sd-vrijednost, pokazuje članak o V- i W-razredima u tehničkom listu.

Što se smatra bezopasnim

  • Voda koja zimi nastaje mora se u razdoblju isparavanja ponovno predati okolini.
  • Građevni materijali koji dolaze u dodir s kondenzatom ne smiju se oštetiti, primjerice napadom plijesni ili korozijom.
  • U konstrukcijama krova i zida masa kondenzata koji pada općenito treba iznositi najviše 1,0 kg/m².
  • Ako građevni dio sadrži slojeve koji kapilarno ne upijaju vodu, vrijedi najviše 0,5 kg/m². Tu spadaju folije, metali, normalni beton te mineralna vuna i pjenasta plastika.

Ne mora se računati svaki zid. Prema prikazu BauNetz Wissena dokaz otpada, primjerice, kod vanjskih zidova ožbukanih s unutarnje strane s odobrenim kontaktnim fasadnim sustavom toplinske izolacije (WDVS) i kod unutarnje izolacije s unutarnjom žbukom do R ≤ 1,0 m²K/W, ako konstrukcija dodatno ima sd,i-vrijednost od najmanje 0,5 m. Mjerodavan ostaje tekst norme. Zakon o modernizaciji zgrada (Gebäudemodernisierungsgesetz, GModG) u § 11 za zgrade koje se grade i dalje navodi izdanje DIN 4108-3: 2018-10.

Što izračun ne vidi

Metoda bilance razdoblja izrazito je pojednostavljen postupak dokazivanja za procese difuzije. BauNetz Wissen kao neuzete u obzir navodi:

  • realistične, promjenjive klimatske rubne uvjete,
  • povećana opterećenja vlagom, primjerice građevinskom vlagom ili nakon građevinskih šteta,
  • utjecaje toplinskog zračenja,
  • materijalne vrijednosti promjenjive s vlagom, poput otpora difuziji i toplinske provodljivosti,
  • pohranu i transport vlage sorpcijom i kapilarnom vodljivošću.

Transport tekuće vode također ostaje izvan računa. Ni konvekciju račun difuzije ne obuhvaća: kroz propuštanja na strani prostorije topli, vlažni unutarnji zrak može strujati u konstrukciju. Nedostaju i ravnotežna vlažnost te ponašanje korisnika. Za klimatizirane stambene ili slične stambenim namjene računski pristupi norme izričito ne vrijede.

Same normirane vrijednosti, primjerice −5 °C kroz 90 dana, prema BauNetz Wissenu ne djeluju realno u svim dijelovima Njemačke, ali sadrže sigurnosne rezerve.

Postojeći zidovi: gdje rezultat postaje tanak

Kod postojećeg zida građu i vrijednosti često se poznaje samo približno, a zid je rijetko tako suh kao u računskom modelu. Postupak radi s čvrstim vrijednostima. Voda koja u zid dospije kao kosa kiša ili kapilarnošću u računu se ne pojavljuje; to proizlazi iz nepostojećeg transporta tekuće vode.

Ako pojednostavljeni postupak nije dovoljan za dovoljno točnu ocjenu, DIN 4108-3 predviđa higrotermičku simulaciju prema DIN EN 15026. Ona simulira ponašanje građevnog dijela kroz više godina uz realistične klimatske rubne uvjete. Gdje se postojeći zidovi trebaju izolirati iznutra, članak o unutarnjoj izolaciji u postojećim zgradama razvrstava zajedničko djelovanje dokaza i WTA-ovih informativnih listova (WTA je znanstveno-tehnička udruga za očuvanje građevina i zaštitu spomenika).

Zadovoljen Glaserov dijagram stoga dokazuje da difuzija pod normiranim uvjetima ostaje nekritična. Ne dokazuje da je zid suh, da je zrakonepropusnost ispravna ili da je kosa kiša zadržana. Kod postojećih zidova izračun je pouzdan samo koliko i pretpostavka o postojećim slojevima.

Izvori

Nastavi čitati

Više praktičnog znanja iz istog tematskog područja.